četvrtak, 10. ožujka 2022.
Božje je ugodno da žene nose duže suknje i haljine
Poruka Svetoga Duha Valentinu Papagni u Sydneyju, Australija
Rano ujutro, dok sam patila za dušama, pojavio se anđeo i zamolio me da idem s njim.
Odveo me je na Nebo, u nebeski vrt, a u pozadini sam vidjela veliku zgradu.
U vrtu su bili mnogi svetci, svi u lijepim bijelim odjelima, i vidjela sam Boga Oca kako stoji među njima i priča s njima. Tada sam vidjela Gospodina Isusa kao mladog dječaka s ljepom valovitom kratkom plavom kosom. Bio je uz Boga Oca, koji mu je dao srebrni predmet u Svetu Ruku. Predmet je sjajao i blistao, veličine novčića od pedeset centi. Ali to nije bilo novo. Ne znam šta je to bila.
Tada mi Gospodin Isus kaže Bogu Ocu: “Hvala.”
Čuo sam Boga Oca kako naređuje Gospodinu Isusu da predmet odnese nekom.
Gospodin Isus okrenuo se meni i reče: “Valentino! Hoćeš li šetati s Mnom? Hodi, pratite Me.”
“Da, idem ću s Tobom, Gospodine,” odgovorila sam.
Počeli smo hodati, i kad smo prošli dio puta, Gospodin Isus zaustavio se i reče: “Ne! Promijenio sam misao. Moram se vratiti.”
“Vratićemo se natrag. Moram ovo vrátiti Mojem Ocu.”
“Možeš li me pratiti do polovice puta?”
“Da,” odgovorila sam.
Hodali smo natrag i pričali putem, a naglo se našli opet na istom mjestu odakle smo krenuli.
Reče: “Oh, hvala što si došla s Mnom ovdje.”
“Radost mi je to učiniti,” rekoh.
Hodali smo među svetim ljudima, većinom žena. Gospodin otišao je k Bogu Ocu i pričao s njime.
Dok sam čekala, došla mi je velika skupina svetih žena. Sve su me pogledale, a na moje veliko iznenađenje, rekoše: “Oh, neka izmjerimo Valentininu suknju!”
“Ne nosi duge suknje sve do nogu.”
Primijetila sam da sve svete žene nose duge haljine sve do poda.
Počele su izmjeravati duljinu moje suknje metrom; bile su vrlo prijateljske dok su se brinule oko mene.
Jedna od gospođa pokazala je ostalima koliko duža treba biti moja suknja i koliko dodatnog materijala mi treba. Podigla je metar da im pokaže kako bi dvadeset centimetara bilo potrebno. Reče: “Njezina suknja treba ovako mnogo materijala.”
Zatim rekoše: “Tvoja suknja je prekratica! Trebala bi ju nositi dužu!”
Pogledala sam na suknju koju nosim i vidjela sam da je to svjetlo plava suknja kojom obično nose oko kuće.
Rekli su, “Bolje bi bilo da ga nosiš dulji. Naš Gospodin preferira da sve dame nose dulje suknje kako bi pokrile noge. Ne u hlačama nego u haljini ili suknji.”
“O! To je sramotno,” rekoh.
“Dobro da smo ti to rekli. Trebaš otprilike ovako mnogo materijala da pokriješ noge. Moraš kupiti suknju ili ju sam napraviti.”
“Bolje bi bilo da ga učiniš!”
Ne to što mi je naše Gospodin direktno rekao, nego su me svetkove dame obavijestile. Bila sam iznenađena i pomislila sam, ‘Kako oni znaju sve.’ Veoma je važno za dame nositi dulje suknje jer to jako zadovoljava našeg Gospodina.
Nakon toga došla sam kući, a dugo vremena razmišljala sam o tome što se dogodilo.
Kasnije sam shvatila, prosvijećena Svetim Duhom, da je sve to bio Božji plan da me vrati svetkovima ženama kako bi mi objasnile kako žene trebaju nositi dulje suknje i haljine koje su ugodne Bogu.
